Prije uplovljavanja u osobni razvoj radila sam 10 godina kao stručnjakinja za EU fondove i regionalni razvoj. I bila sam dobra u tome. Moji rezultati su stajali iza toga. Štoviše, pred kraj svoje konzultantske karijere radila sam na projektima od državne važnosti i kontinuirano educirala razne državne agencije. Na edukacijama bih dobivala komentare kako tako mlada (kasne 20-e), a već držim opsežne i kvalitetne edukacije. U stilu: očekivali su da će im doći netko puno stariji, a ja premlada i navijena 300 na sat (+ trudna u jednom periodu).
U pozadini mojih tako dobrih rezultata u tako mladoj dobi bila je kombinacija dobrih radnih navika, volje za učenjem i znanjem, ali i krivih uvjerenja te usvojenog nepodržavajućeg odnosa prema radu i sebi.
Prekomjerno bih se iscrpljivala, ignorirala bih znakove umora ili ih ne bih čula funkcionirajući na autopilotu. A glasni unutarnji kritičar bi me tjerao na jače, brže, bolje. Posebice kada bih pripremala edukacije zbog straha od pogreške. Posljedično, da me ne “ulove” u nečemu što ne znam, pripremala bih se za te susrete po mjesec dana. Materijale bih brzo riješila, ali psihološka priprema trajala bi skoro svaki dan do izlaganja.
No i nakon uspješno odrađenog posla, unutarnji kritičar i imposter sindrom nisu mi dopuštali da osjetim ponos i zadovoljstvo.
Samo kada se sjetim koliko sam tada stresa proživljavala. Život i moj dah kao da bi stali dok taj radni stresni rok ne bi prošao (bilo da je rok za predaju projekta, održavanje edukacije ili nešto treće).
U tom periodu mog života rekla bih da sam bila zamrznuta ignorirajući potrebe svog tijela jer je uvijek bilo nešto oko čega se stres podizao na n-tu. Uvijek je postojala ta neka obveza i neki drugi nadolazeći rok.
Na svu sreću, takav unutarnji model je za mene izgubio svaki smisao nakon doživljenog burnouta i rođenja djeteta. Donijela sam svoje čvrsto DOSTA je.
Prisutnost i internalizacija glasa podrške (rad na zdravoj slici o sebi) bili su moja prva baza za vraćanje sebi. Iz tog mjesta mogla sam pristupati poslu staloženije, autentičnije, bez žurbe, preplavljenosti i napuštanja sebe u intenzivnijim radnim periodima. I bez potrebe za dugom mentalnom i psihičkom pripremom za javno izlaganje.
Danas mi upravo to osobno iskustvo uz stručnost pomaže razumjeti poduzetnice koje žele prestati živjeti na autopilotu te naučiti ostati uz sebe i kada život i posao postanu intenzivni.
Procese, uvide i primjere klijentica na teme mentalne i emocionalne otpornosti u poduzetništvu na jedan dublji način kontinuirano dijelim u svom tjednom newsletteru. Ako se pronalaziš u mojim blog tekstovima i želiš me čitati češće pridruži se newsletter zajednici na dnu stranice.
